Eco heritage "Task Force 2009"
29.07.2009., srijeda
Who is who?
|
Paolo Rebuffat Bok¸ ja sam Paolo .Rođen sam 1991 u Napulju. Zivio sam 14 godina u malom gradu blizu Rima koj se zove Formia.do 2007 živim u Trstu. Mislim da je Trst jako lijep grad koj je vrlo kozmopolotski. Zavrsio sam 4 godine klasicke gimnazije ali jos imam 1 godinu. Jako volim jesti i jako volim hrvatske plaze .Moj tata je talijan i moja mama je zagrebcanka . Imam 1 brata mladeg od mene koj se zove Luka. Mihaela Madalina Oprea Zovem se Mihaela Oprea. Ja sam iz Rumunjske. Rođena sam 1989. Ja sam studentica prve godine na stranih jezici sveučilište u Bukureštu. Ja studiram Hrvatski i Engleski jezik. Ja razumijem Hrvatski, ali malo govorim. ali dobro govorim Engleski. Ja sam jedinica i stanujem s roditeljima u Bukureštu. Sviđaju mi se dokumentarne filmove, umjetnost i moderno glazbu. Ja volim putovati i pratiti modu. Doputovala sam u Hrvatskoj vlakom. Voljela bi reći da Hrvatska je dobra lijepa i čista zemlja. Virginija Nikoleta Ursu Ja sam Virginia Ursu. Dolazim iz Rumunjske. Rođena sam 29.11.1989. Ja volim glazbu . Moj omiljeni pjevač je Tony Cetinski, meni najdraza pjesma je Što si ti meni. Kad sam bila dijete željela sam ići na Medicinski fakultet. Ipak sam odlučila da studiram hrvatski i francuski jezik. Želim putovati. Htjela bih postati turistički vodić. Mislim da je jako korisno poznavati više stranih jezika. Ovo su bili razlozi da promijenim svoju odluku o tome sto želim studirati-raditi u budućnosti. Moje omiljene cvijeće su ruže i ivančice. ¸. Pusa svima, Virginia Goran Trajčevski Bog, ja sam Trajčevski Goran u slučajno sam zalutao na Eco Heritage Task Force . Inače dolazim iz Makedonije tačnije iz grada Kumanovo. Rođen sam u Hrvatskoj i to u Sinju grad Gospe Sinjske i Alke. Imam 21 godinu i sam student na Elektrotehničkog Fakulteta u Skopju. Na Eco Heritage Task Force sam prvi put i stvarno sam impresioniran od svega,ali najvažnie od svega šta sam upoznao mnogo prijateljice i prijatelja.Kad su i oni mene upoznali pošto se stalno smijem dobijo sam nadimak :… Marcos Vrljičak Ja sam Marcos Vrljičak, dolazim iz Argentine, i imam18 godina. Moj tata dolaze iz Zagreba i mama iz Koeningsberga. Slušam rock i metal glazbu. Sviđa mi se svirati bas gitara sa svojom bendu i ići u hrvatskom društvu svaki nedjelju. Melanie Živčić Bok ljudi, ja sam Melanie iz Offenbacha u Njemačkoj. Studiram prevoditeljstvo za engleski i španjolski jeziku u posljednjoj godini i nedavno sam počela pisati diplomski rad. Otkad sam završila gimnaziju….neču vam baš reči kad je to bilo……lutam po svijetu, tako da sam več živila u SAD-u i Španjolskoj. Na Task Forcu sam prvi put i šta da kažem……super je!!!!! Ekipa je odlična, smještaj I hrana ne bi mogli biti bolji…..Helena, Davor i Slavica su zakon!!!!!! Oriana Španović …Živjela jednom jedna djevojčica, koja se zvala Oriana. Njena kuća bjaše u ravnome Srijemu, iza Fruške gore, iza zlatnog klasa, točnije u Sremskoj Mitrovici… Hm, čini se kao zanimljiv početak kakve bajke o meni, ali (huh) srećom ja sam stvarnost, još uvijek bivstvujem u prostoru i vremenu J...Stoga idemo ispočetka… Kao što rekoh, ja sam Oriana, a prezivam se Španović. Osamnaestogodišnjakinja sam i brucošica sam Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, točnije novinarstva. Ovu avanturu zvanu Task Force sam “okusila” prošle godine i jako me namamila, pa sam odlučila to ponovit i eto me (here I am), tu sam “gladna” dobre zabave, druženja i smjeha do dugo u noć. Vaga sam u horoskopu, moj bro cipela je 37/38, za sve one koji požele da me obraduju sa parom slatkih cipelica (ozbiljna sam…)…A da yaboravih JMBG…1510990… Ono bez čega ne mogu živjeti je GLAZBA. Volim pjevati i sviram flautu. Glumom se bavim iz hobija I ona je izvor moje energije. Kroz nju mogu da budem apsolutno svatko, a to mi je doista fascinantno. Završila sam “Mitrovačku Gimnaziju” iz koje nosim puno divnih uspomjena u novi grad, novu sredinu i mentalitet. “Sunny village“ je toplo utočište, predivan ambijent u kom se osjećam doslovno kao doma. Domaćini mi to omogućuju svojom srdačnošću i nezahtjevnim poslovima. Moj ravni Srijem će još malo pričekati, jer preda mnom je još jedna divna pustolovina, koja s ponosom nosi ime “Task Force” . Znam da ni ovaj put neću zažaliti i da ću se sa osmjehom na licu prisjećati svih momenata. Zato na kraju poruka svima-dođite, vidite, sjećajte se! Antonija Rukavina Ciao!!! Ja sam Antonija Rukavina.Dolazim iz jednog lijepog velikog sela(da ne kažem selendre)Domaljevca koje se nalazi u blizini gradića(iliti čaršijice)Orašja u prekrasnoj ravnoj Bosanskoj Posavini.Imam skoro 20 godina.Studiram hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku.Drugi put sam na Task Forceu.Sudjelovala sam i prošle godine na Bjelolasici.Osim poslova,koji ove godine stvarno nisu naporni i teški,sudjelujem i u dramskoj radionici.Jedva čekam premijeru da vidim kako ću se snaći u ulozi seljančure,pardon estradne umetnice,Sanele.Gluma je inače moja velika ljubav,kao i umjetnost općenito.Ne mogu ne spomenuti naše domaćine Helenu i Davora,koji su veoma ljubazni,kao i našu Slavicu koja kuha gotovo jednako dobro kao moja mama.Nadala sam se da ću ovdje izgubiti koju kilicu,ali sve mi manje miriše na to…Pogotovo otkako su naši Podravci shvatili da neki,kao ja-dijete ravnice,nisu naviknuli na kilometarsko pedaliranje pa su nam osigurali prijevoz.Kad smo već kod toga,pozdrav Javnoj vatrogasnoj postrojbi Koprivnica!Općenito uzevši,ljudi su divni,simpatčni i druželjubivi i nadam se da ću i s njima ostati u kontaktu,kao što je to bio slučaj prošle godine.Task Force smatram lijepim iskustvom i prilikom za druženje.Predivno je vidjeti kako je Hrvatima izvan domovine,čak i onima koji u njoj nisu nikad bili stalo do nje.Za mene je to posebno važno jer živim u zemlji u kojoj su Hrvati ravnopravan narod često samo na papiru pa je nama,Hrvatima u Bosni i Hercegovini, očuvanje narodnog identiteta i ravnopravnosti,kao i veza za Hrvatima u Hrvatskoj i svijetu,od posebne važnosti.Također me raduje spoznaja da se toliko mnogo stranaca zanima za naš jezik i kulturu.Eto,toliko od mene…Pozdrav svima! Veronika Očkayova Zovem se Veronika Očkayova. Dolazim iz Slovačke i imam 24 godine. Studiram na Filozofskom fakultetu u Bratislavi njemački i hrvatski jezik. Volim putovati, čitati i pjevati. Tri godine sam živjela i radila u Njemačkoj i u Irskoj. O ovom projektu sam čula od svoje profesorice hrvatskog jezika. Prijavila sam se da bih bolje upoznala Hrvatsku i njezinu kulturu. Nadam se da ću ovdje poboljšati svoje znanje hrvatskog jezika. Elena Dimitrovska Ja sam Elena Dimitrovska iz Bitole, Makedonija. Imam 20 godina i studentica sam informatičke tehnologije u Skoplju. Volim putovati jer tako upoznajem ljude iz različitih zemalja. Putujući obogaćujem sebe kao ličnost i svaki put naučim nešto novo. Za Task Force sam saznala preko moga strica koji je tajnik hrvatske udruge u Bitoli. Moji rođaci su već bili na Task Force-u i preporučili su mi da i ja dođem jer imaju lijepa sjećanja. Od svega najviše mi se sviđa dramska radionica jer volim glumu i umjetnost općenito, a i ljudi u dramskoj ekipi s kojima radim su izvrsni. Naš mentor zna kako nas opustiti da damo sve od sebe i interpretiramo svoje uloge najbolje što možemo. Helena i Davor su vrlo uslužni i uvijek pozitivno raspoloženi domaćini a teta Slavica je najbolja kuharica i svaki dan nam priprema ukusna jela. Nadam se da se nisam ugojila. Sviđa mi se što imamo bazen da se rashladimo, jer nakon rada to nas opušta. Radni tjedan smo zaokružili vikendom u Opatiji, Rijeci i Zagrebu i tamo smo imali vremena za cjelodnevno zajedničko druženje ovoga puta bez rada. Drago mi je što sam tu jer sam upoznala divne ljude koji osim što znaju raditi, znaju i tulumariti. Nadam se da naše druženje neće ostati samo u Jagnjedovcu već da ćemo ostati u kontaktu i nakon Task Force-a. Tomislav Karajanovski Totalno drukciji od drugih,jos od samog pocetka…. Epa dragi moji ljudi ja sam Tomislav Karajanovski dolazim iz Bitola a to je u Makedoniji imam cak punih 18 godina ali osecam se kao da ih imam 20. Rodjen sam 1.03.1991 u Mostaru BiH,zavrsio sam srednju skolu kao i osnovnu u Bitoli na Task Force dolazim vec drugi put zahvaljujuci Hrvatsko-Makedonskom drustvu Marko Marulic- Bitola kao i gospodji Nives Antonjak. Na Task Force dolazim s namerom da sirim moje poznanstvo kao i upoznati dosta novih prijatelja,malo tulumariti a i naravno malo raditi …Ni sam neki lik koji puno voli more tako da mi ne smeta sto sam u Koprivnici-Jagnjedovcu (Sunny Village). To je sve sto vam mogu sada ispricati nadam se vise sledeci put. P.S. http://www.youtube.com/watch?v=10TfxcE1K4I ….. i naravno uzivajte Elena Bahtovska Zovem se Elena Bahtovska, olazim iz Bitole, Makedonija. Završila sam osnovna škola i gimnazija u Bitoli i onda sam upisala ekonomski fakultet u Skoplju. Več 2 godine živim u Skopju i jako volim taj grad. Volim se zabavljati svaki dan, širiti poznanstva i jako volim glazbu,. Ovo mi je prvi put na Task Forcu i ekipa e odlična, i nadam se da ču doči opet. Daša Miklovičova Zovem se Daša Miklovičova i cijeli svoj život (već 22. godinu) živim u Slovačkoj. Studiram na Filozofskom fakultetu u Bratislavi – hrvatski i njemački jezik. Iako nemam neku obitelj u inozemstvu, uvijek sam se interesirala za strane jezike. Prošlu godinu sam provela jedan mjesec u Splitu i mislim da sam mnogo naučila. Zbog toga sam se prijavila i na Task Force o kojom nas je informirala naša profesorica. Volim putovanje i upoznavanje novih zemalja pa sam ovdje jako zadovoljna. Ima ovdje puno mladih stranaca i domaćih i svi su vrlo simpatični i gostoljubivi. O sebi mogu reci da ne bih mogla živjeti bez glazbe i plesanja. Također volim čitati, šetati u prirodi ili trčati. Jako volim svoju obitelj i prijatelje, oni su najvažniji u mojom životu i to je to J Martina Valentic Jas sam Martina Valentic dolazim iz Kiceva. To je mali grad u Makedoniji koji se nalazi blizu Ohrida. Imam 21 godinu I studiram taljanski jezik na filoloskom fakultetu u Skoplju. Volim slusati rock muziku I putovati oko svjeta. Ovo mi je prvi put da sudjelujem u Eco-Hertige Task force projektu. Prijavila sam se jer volim upoznavati nove ljude. Definitivno nisam pogrjesila jer ovdje u Koprivnici je super i ima nas iz cijelog svijeta. Najbolje iskustvo u mom zivotu! Toliko mod mene. Drugi put vise. Ciao Mihail Sima Ja sam Mihail Sima. Dolazim iz Bukuresta , iz Rumunjske. Student sam prve godine na sveucilistu u Bukurestu i studiram hrvatski jezik i knjizevnost na Fakultetu stranih jezika i knjizevnosti. To je prvi put da sam na Task-Force-u i mislim da je odlicno! Ljudi su srdacni I mozemo mnogo razgovarati s njima. Nazalost , ne mogu govoriti dobro hrvatski , ali nadam se da cu bolje govoriti u buducnosti. Volim slavonsku hranu I krajolik. Takoder zanima me hrvatska kultura i sportovi kao nogomet , kosarka i polo. Za mene Task-Force je najvaznja zivotna iskustva I nadam se da mogu dobro zavrseti moji “tasks”! Brigita Brummer Zovem se Brigita Brummer, došla sam iz Mađarske, iz Koljnofa. Ja sam studentica prava, imam 22 god. Ovo je meni treči put u TF-u. Jako mi se sviđa, i sretna sam da sam opet imala mogučnost doći u Hratsku. |
28.07.2009., utorak
Srijeda, 22.7.2009
|
…Zaduženi za kuhinju i WC već su na nogama u 7:30 h…Sprema se sočan doručak i sad smo več uigrana ekipa, koja odlično funkcionira. Nakon ukusne hrane pere se gomila sudova, ali uskoro kuhinja opet sija i odiše čistoćom. Užurbano se spremaju bicikli i dvije grupe putuju ka svojim lokacijama za rad. Jedna grupa ostaje pomagati domaćinima u spremanju delicija, farbaju se i ploče koje će svoje konačište naći na Dravi, koje će biti jedan od pečata ovogodišnjeg Task Force-a . Domaćini nas obasipaju riječima hvale, nama to imponira i hoćemo biti još bolji. Aktuelnost dana je i nestanak naše maze, psa Alonza, koji se svima uvukao pod kožu. On je prateći naše bicikliste naprosto nestao u prostoru i vremenu, ali očekujemo ga svakog časa…ma znamo, vratiće se on… Pored ukusne večere ovu noć je obogatila i rođendanska torta, svjećice, čitava ta rođendanska atmosfera na čelu sa Dašom, našom slavljenicom. Proslavili smo ovaj datum u veselju i sjajno se zabavili uz pjesmu i ples, u našoj kući za party. Naši pogledi postaju sigurniji i topliji. Znam bit ćemo mi odlična ekipa (pa pobogu tek je četvrti dan )…J (o.š) |
Utorak, 21.7.2009
|
Osvanuo je novi dan i krenuli smo u radne pobjede. Bješe to naš prvi dan kada mi moramo uložiti snage u postizanju naših ciljeva, obnoviti domovinu. Jedna grupa je prevezena do ušća Mure u Dravu, gdje se susrela sa planovima za budućnost. To ušće je posebno vrijedno, jer je netaknuto, jedna je od tri ušća, kao takvih u Europi. I na ovom mjestu mi ćemo ostaviti trag postavljajući oznake, bitne za ovu regiju. Nakon obilaska posjetili smo gradonačelnika Legrada u njegovom uredu i zaputili se na zajednički ručak, gdje smo razgovarali o planovima i prioritetima. Druga skupina vrijednih je utočište našla u muzeju, gdje je radila na restauraciji starog namještaja, dok su paralelno sa njima na trećoj lokaciji radili predstavnici grupe, koja obnavlja dječja igrališta. Mi želimo vratiti djeci onu iskonsku zabavu i odvojiti ih od, sada već dosadnih, kompjutera… Mamimo ih jarkim bojama i vjerujemo da ćemo ih i namamiti… A nakon uspješnog radnog dana svi smo se skupili sa raznih strana na preskonferenciji u Koprivnici, gdje je naš domaćin bio Zvonimir Mršić, gradonačelnik ovog doista ravojenog regiona, koji je to i potvrdio u svom govoru. A rekli smo i mi ponešto dok nas je “budno oko” HRT kamere pratilo, a da nije trepnulo. Puni utisaka i pomalo umorni stigli smo na večeru, a potom skupili snage za još jedan party. U ponoć krišom upadamo u Dašinu sobu sa pjesmom “Sretan rođendan ti…”Sijevaju blicevi, čuju se poljupci, sve pršti od sreće…Party se nastavlja duuuuuugo u noć… (o.š) |
Ponedeljak, 20.7.2009
|
Avantura Task Force je zvanično počela! A da bi cijela priča imala smisla potrebna je organizacija, rad, red i disciplina. Sve se to odigrava pod palicom naših voditelja, Sanje Oblućar- blažene među muškarcima, koja je zadužena naučiti polaznike ovog ljetnog eko kampa pravilnom, književnom hrvatskom jeziku. Drugi, ali podjednako važan voditelj, je Darko Bašić, pardon Afrikanac, vječiti sudionik eko obnove, vječiti šaljivdžija, koji uvijek, pa i kad je najteže na poslu zna prenijeti dobru zabavu, smijeh i sve okrenuti na onu pozitivnu stranu. Ivan Galić je treći voditelj, gitarist, koji se u svom poslu buđenja, mogu slobodno reći, usavršio. Disciplina je njegovo drugo ime, stoga se nemojte šaliti s tim mladim profesorom hrvatskog jezika, jer vam se crno piše. Neću, naravno, zaboraviti ni našeg voditelja glume Slavena Španovića, koji se na dramskoj sekciji pokazao kao vrli student glume i približio nam taj njegov životni poziv, te smo kroz masažu, vježbe opuštan, ja, vježbe povjerenja shvatili da se za rodiš ili ne, te da treba puno, puno vježbati, biti uporan…Poglavica Internet caffe-a je Davor Gašpar. Karizmatična persona, uvijek raspoložena za kavu i smijeh. On, zajedno sa Cindrićem i Tomislavom, uređuje ovaj blog, da bi vas koji ste već bili namamio opet, a vas neodlučne nagovorio na ovu ljetnu zabavu. No, to su samo isječci onoga što vi tek trebate vidjeti i doživjeti. Pitate se što smo mi to radili u ponedjeljak? Pa to nikada nećete saznati (smijeh) …Sastali smo se, upoznali voditelje, izabrali koju ćemo radionicu. Izbor je zanimljiv i svatko se može pronaći bar u jednoj. To su tečaj hrvatskog jezika, dramska sekcija, internet radionica. Ovaj dan učinio je zanimljivim obilazak grada Koprivnice bliciklima po ravnom i po brdu, uz lakoće i uz poteškoće. Vidjeli smo i fascinantnu gimnaziju, koja sliči na nekakvu tvornicu i nikada ne bih rekla da se iza crne fasade kriju prozori, koji stidljivo puštaju svjetlost u svoje odaje. Zaista je ovaj arhitektonski duo zaslužio europsku nagradu za arhitekturu. A ova gimnazija, osim što je lijepa izvana, daje i rezultate, 21. je njezino mjesto po tome u državi Hrvatskoj. Posebno je krasi ženski rukometni klub “Podravka”, koji ostavruje zavidne rezultate. Odlazak na bazene u gradu Koprivnici, posebno nas je oduševio. Iskupali smo se, isunčali, a onda zaprašili putem “Sunny village”-a, u naš skromni dom… Nakon večere pune uplašenih, stidljivih pogleda, otišli smo na party da se zbližimo I bolje upoznamo. A kada smo zaspali, ostat će naša mala, slatka tajna… (smijeh)… (o.š) |
27.07.2009., ponedjeljak
Rad u Muzeju grada Koprivnice (konzervacija i zaštita starih predmeta)
|
Utorak, 21. srpnja 2009. godine 10 sudionika projekta Eco Heritage Task Force započeli su u Muzeju grada Koprivnice rad na očuvanju kulturne baštine Grada Koprivnice i koprivničke Podravine koji obuhvaća primarnu i preventivnu zaštitu i konzervaciju etnografske građe s područja Grada Koprivnice, koprivničke Podravine i okolnih općina (Peteranec, Koprivnički Ivanec, Virje i Đelekovec. Primarnu, preventivnu zaštitu i konzervaciju etnografskim predmeta u suradnji sa stručnom službom Muzeja (kustosom i višim kustosom) provodili su Mihail Sima iz Rumunjske, Daša Miklovičova i Veronika Očkayova iz Slovačke, Kata Busies iz Mađarske, Melanie Živčić iz Njemačke, Ivan Cindrić iz Makedonije zajedno sa studentima stipendistima Grada Koprivnice Ivanom Kumek, Vedranom Colić Adrijanom Horvat. Zaštita i konzervacija etnografskih predmeta provodila se u nekoliko faza. Sudionici su prvo mekom četkom očistili sve predmeta od prašine i nečistoća, zatim su ih oprali u mlakoj vodi. Poslije sušenja, prvu grupu predmeta koji su zaraženi crvotočom premazali su sredstvom za suzbijanje crvotočine Crvotoxom. Drugu grupu drvenih predmeta koji su zaraženi djelovanjem gljivica i pljesni očistili su alkoholom razrijeđenim destiliranom vodom u omjeru 1:1. Treću grupu predmeta koji nisu zaraženi djelovanjem insekata i mikroorganizama premazali su lanenim uljem kako bi ih nahranili i zaštitili. Željezne dijelove drvenih predmeta očetkali su žičanim četkom kako bi uklonili koroziju (hrđu), oprali u mlakoj vodi. Kad su se osušili, našpricali su ih sprejom VD 40 kako bi ih konzervirali (zaštitili.) Nakon što je spriječeno djelovanje insekata i mikroorganizama na prvoj i drugoj grupi predmeta, sudionici su ih namazali lanenim uljem kako bi ih konzervirali (zaštitili ) od djelovanje istih. Zatim su sve očišćene predmete izložili u izložbenom djelu Muzeja grada Koprivnice. Tijekom dana, preventivno je zaštićeno i konzervirano ukupno 60 predmeta.   |
22.07.2009., srijeda
(Day o) nedjelja, 19.7.2009
|
Sunćano jutro docekuje iscrpljenih svjetskih putnika. Putujem prema dogovorenom skupljalištu, Hrvatska Matica iseljenika, mjesto gdje će se u trenutku tako velika Zemljina kugla pretvoriti u ping pong lopticu…vodi me pozitivna energija, diskretan osmjeh na licu nadopunjen s pjesmom „easy like Sunday morning“… Od jedan put ćujem i prvo Dobro jutro, sa naglašenim R i iskrivljenim akcentom, neki avangardni hrvatski. Stižem na Hello, guten tag…oni me pozdravljaju, ja im uzvracam, dobar den, znajući kako cemo narednih 20-tak dana slagati istu sagalicu. Shvaćam da to nije san, ja sam jedan od njih, putnik. Uz prigodan govor dobrodošlice, ponešto hrane i pića „umorna lica“ sa pomalo stamežljivim osmjehom kreću u novu avanturu…(Sretan put, vidimo se u Koprivnicu, izgovori ona!!) Simpatičan znojavi debelko sa brkovima i raspetljanom košuljom čiji "GPS system" funkcionira na šemu: di skrenuti, još kolko dugo, jel mozemo proći autobusom… vozi nas do Jagnjedovec, mjesto koje u nekom riječniku bi bilo opisano kao: - mjesto koje se treba izmisliti. I eto nas ovdje. Dočekuju nas upravo oni koji su to izmislili, naši domaćini sa iskrenim osmjehom, puno ljubavi. Welcome or Dobro došli poželjeli su nam u Sun Villigu. Dojučerašnji urban život zamijenjen je sa ruralnim, gdje te umjesto zvukova auta, tramvaja i cepelina, probudi pijetao, gdje umjesto GeModificiranu hranu pojedeš ovu domaću - jednostavno čini me sretnim, vraća mi već pomalo zaboravljeno uživanje u životu. Sad netko kaže, ja bi rađe u grad, biti urban i kulturan nego na "seljak", a još na to će dodati da je ipak lijepše biti na moru al o tome ću samo reći: sve je to subjektivni doživljaj objektivne stvarnosti (M.S) ili stvar okusa. Dok pišem ovo, (slobodno nazovite kako god hoćete), motaju mi se rijeci jedne pjesme koja kaže: „you're yonung and life is long, and there is time to kill today", (dobro ste pretpostavili, radi se o Pink Floydu). Ubijali smo vrijem laganom šetnjom Koprivnicom, posjet nove gimnazije koja je, koliko me pamćenje služi među najboljih, ako ne i najbolja u Hrvatskoj. Mogu vam je opisati, podsjeća me na film „Prison Break“, ne obraćajući pažnju na svu onu tehnologiju 21st. unutra, a kad bi joj mogao dati ime nazvao bi je "Dom kapitalističke omladine", shvatili vi to kao kompliment ili uvredu. Pokušavam biti što kraći, ali sve više sam motiviran i neprestano me bombardiraju misli, tako da spomenit ću još ovo za kraj. Morali smo pronaći vremena i za Kulturno uzdizanje. Prisustvovali smo na izložbe Karena Oremuša -„Deconstruction/Reconstruction“ , čije otvaranje je bilo puno emocija i ponešto zaboravljenih misli. Odlučio sam, neću dužiti više. Boca na stolu odvraća mi pažnju, tako da je moram što prije isprazniti kako bi nastavio tamo gdje sam stao. Do tada... (i.c) (i ponešto ironije) |
Lokacije rada na Task Force-u.
|
Ekipa ove godine radi na nekoiliko lokacija: 1. Muzej grada Koprivnice (konzervacija i zaštita starih predmeta) 2. Bojanje dječjih igrališta 3. Uređenje šume za novu biciklističku stazu na ušću Mure u Dravu i postavljanje info tabli |
